Otkako je prije pet godina u njemačkom parlamentu - Bundestagu - osnovana parlamentarna grupa za Bosnu i Hercegovinu, na njenom čelu je poslanica Zelenih Marieluise Beck, inače članica zastupničkog kluba te stranke još od 1983. godine. Njeno ime, međutim, ni otprije utemeljenja spomenutoga važnog vanjskopolitičkog tijela, a kakvo je u Bundestagu posvećeno samo nekolicini zemalja, nije bilo nepoznato u BiH; riječ je o dokazanoj prijateljici ove zemlje, koja je među ostalim inicijativama svojedobno suosnovala i Most nade, organizaciju za pomoć Bosni i Hercegovini. U znak zahvalnosti za njene političke i humanitarne napore, da navedemo još i taj biografski podatak, Općina Lukavac proglasila je Marieluise Beck svojom počasnom građankom. S obzirom na aktualni nepovoljan razvoj odnosa njemačke vlade prema Bosni i Hercegovini, što je i tema ovog intervjua za Dane, tako zaista možemo biti sretni barem zbog činjenice naglašene u prvoj rečenici ovog uvoda...

DANI:  Na samitu Europska unija - Zapadni Balkan, što je nedavno održan u Sarajevu, mnogi su ostali zatečeni činjenicom da je Njemačku na tome ministarskom skupu predstavljao tek jedan državni tajnik; dakle, čak niti zamjenik ministra vanjskih poslova. Zašto se to dogodilo i što mislite o takvom odnosu?

BECK:  Trebamo uzeti u obzir da je njemački predsjednik Horst Köhler dva dana prije tog samita posve neočekivano podnio ostavku. Vicekancelar i ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle se tako, nakon više novih kriza poput nastojanja spašavanja Grčke i eura, suočio s još jednim problemom koji je morao biti što brže riješen. No, mnoge teškoće berlinske koalicijske vlade dolaze iznutra, budući da je ona vođena na uvelike loš način. Westerwelle je uslijed toga jako zaokupljen unutarnjopolitičkim pitanjima, pa tako na prilično neodgovoran način zapostavlja samu vanjsku politiku. Osobno sam stoga njegov izostanak sa samita u Sarajevu, kojeg spominjete, otvoreno kritizirala. Savezna vlada, kako se meni čini, još nije shvatila koliko je važna uloga Njemačke kao pokretača EU politike prema zapadnom Balkanu. I, nameće se dojam, ona još nije shvatila koliko je budućnost ove regije važna za čitavu Europu.

DANI:  Sudeći po riječima njemačkih predstavnika u Vijeću za implementaciju mira, Njemačka zagovara hitro zatvaranje Ureda visokog predstavnika. Zar netko u Berlinu smatra da je misija međunarodne zajednice u BiH realizirana, ili će prije biti da je Njemačka jednostavno zasićena Bosnom i Hercegovinom?

BECK:  Ne, osobno nipošto ne vjerujem da je misija Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ispunjena. Sve dok politički sustav BiH ne može preživjeti te sam provoditi nužne reforme, a složit ćemo se da u ovom trenutku to nije u mogućnosti, i dalje mu je potrebna aktivna podrška međunarodne zajednice. Jer, ona je suodgovorna za ostvarenje Dejtonskog sporazuma koji ne funkcionira kao politički sustav.

DANI:  Aktualni njemački odnos prema Bosni i Hercegovini je naočigled "briseliziran" i samim tim uopćen te distanciran, a što za bilateralne relacije i nije najpraktičnije, pogotovo znamo li da je sama Unija u malo čemu jednoglasna. Također, indikativno je da se njemačka vlada protivi daljnjem procesu proširenja EU, naime, istočno od Hrvatske?

BECK:  Vladajući kršćanski demokrati u svom su se izbornom programu prošle godine najprije izjasnili protiv proširenja EU poslije učlanjenja Hrvatske. To je bio taktički izborni manevar, uzimajući u obzir stvarni zamor u vezi s proširenjem Unije, a koji je prisutan u mnogim državama članicama EU. Taj stav oštro su kritizirali mnogi političari koji se bave vanjskom politikom, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, budući da je EU već 2003. u Solunu osigurala jasnu EU perspektivu za čitavu regiju. Načelno se i njemačka savezna vlada drži tog obećanja EU. Ali, ona se danas nosi s velikim unutarnjopolitičkim problemima i vjerojatno misli da s temom i orijentacijom daljnjeg proširenja EU ne može steći velike simpatije, što je pogrešno shvaćanje značaja ove regije za Europu. Smatram da Njemačka mora opet postati pokretač EU politike prema zapadnom Balkanu. Politika pritom ima zadatak da ljudima u državama članicama EU objasni koliko je proširenje EU važno za regiju, za miroljubivu budućnost čitave Europe. I samit u Sarajevu, kojega smo maločas spominjali, uostalom, ponovno je jasno potcrtao ono isto obećanje EU perspektive.

DANI:  Koliko su osnovane tvrdnje da Njemačka u politici prema BiH sve više vodi računa o specifičnom ruskom interesu na Balkanu, a koji se najbolje ogleda u odnosu Rusije sa Srbijom i Republikom Srpskom?

BECK:  Pa, ipak ne vjerujem da ruski interesi igraju značajnu ulogu u njemačkoj politici spram BiH. Sasvim sigurno je Rusija na početku čitavog procesa, kad je riječ o nužnim rezolucijama i odlukama, morala biti uključena u Vijeće za implementaciju mira. Ali, mimo toga ne uočavam utjecaj Rusije na njemačku politiku.

DANI:  Intenzivno ste angažirani oko slučaja Mihaila Hodorkovskog u Rusiji, čak se noseći s određenim otporima u Njemačkoj zbog toga. Mijenja li se išta po tom pitanju u Rusiji?

BECK:  Slučaj Hodorkovski i dalje ostaje lakmus-test za Rusiju kao pravnu državu. Bez ikakve sumnje, Mihail Hodorkovski je svoje bogatstvo u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća stekao na veoma dvojben način. Ali, uništenje njegove tvrtke, prvi proces, a sad i drugi, očigledno služe tome da se vlasti riješe jednoga politički krajnje neomiljenog aktera. Vladavina prava, međutim, temelj je demokracije i ljudskih prava. Kada mi, njemački parlamentarci, pratimo taj proces, upozoravamo i na našu pozornost oko događaja u Rusiji te ističemo da Rusiju svakako želimo procjenjivati na osnovi djela, a ne riječi koje bi im bile protivne.

DANI:  Kako procjenjujete često prisutno stajalište da je politika premijera RS-a Milorada Dodika trenutno najveća konkretna prijetnja za sam opstanak Bosne i Hercegovine, koja bi prema nekim bojaznima čak mogla završiti i novim ratom? Ako i ne bude najgoreg raspleta u tom smislu, kako je uopće danas realno moguće pomaknuti stvari konačno naprijed?

BECK:  Mislim da je ustvari najveći problem trenutni ustav koji sa svojim etničkim proporcionalnostima proturječi temeljnim vrijednostima Europskog vijeća i EU te zabrani diskriminacije i pravu na slobodne izbore. Ta proporcionalnost pritom stvara prekomjernu upravu koja BiH financijski uništava. I ta proporcionalnost etnički različitim strankama i političarima omogućava politiku blokiranja. A što se tiče prvog dijela vašeg pitanja, naravno da je međunarodna zajednica predugo dopuštala etničko-nacionalističku retoriku. Put Bosne i Hercegovine u EU ne može se dogoditi bez ustavne reforme. Za to nam je potrebna inicijativa usuglašena između SAD-a i EU. Mogla bih zamisliti, primjerice, kako skupina stručnjaka koju bi sačinjavali bosanski političari, think-tankovi, nevladine organizacije i međunarodni stručnjaci poput Venecijanske komisije Europskog vijeća, tj. Europske komisije za demokraciju putem prava, izrađuje prijedlog novog ustava. Taj proces bi trebao biti popraćen javnim diskusijama koje bi uključivale građanke i građane BiH. Na kraju bi o svemu tome mogao odlučivati još i referendum ili parlamentarna odluka.

DANI:  Red je da ovdje kažemo i to kako parlamentarna grupa za BiH u Bundestagu nikad ne bi bila formirana bez Vašeg truda, i to - kao presedan - prvi puta usred mandata tadašnjeg parlamentarnog saziva. Kako ste i zašto prije pet godina odlučili da se založite za to?

BECK:  Da, prije osnivanja te parlamentarne skupine postojala je samo skupina za jugoistočnu Europu, s povjerenicima za pojedine zemlje. Od rata sam jako povezana s BiH i za mene je bilo neshvatljivo da imamo skupine za Sloveniju i Hrvatsku, ali ne i za Bosnu i Hercegovinu. Pritom je velik broj bosanskih izbjeglica u to vrijeme još stizao u Njemačku, pa i dalje postoji uska veza između tih dvaju zemalja. No, zbog općenitog opadanja pozornosti spram regije i BiH, dakle, smatrala sam da je važno opet pronaći skupinu angažiranih njemačkih parlamentaraca koji će se zalagati za tu zemlju. Kad sam se 2005. nakon izvjesnog perioda bavljenja unutarnjom politikom okrenula vanjskoj politici, opet sam se više mogla posvetiti BiH i tako sam prvo htjela ishoditi osnivanje parlamentarne skupine. Uz puno upornosti te uvjeravanja članova Vijeća najstarijih u Bundestagu, kao i najvažnijih zastupnika političkih stranaka, naposljetku je došlo do osnivanja usred mandata. Moje dugogodišnje članstvo u Bundestagu, tokom kojeg sam stigla uspostaviti dobre kontakte i sa članovima drugih stranaka, puno mi je pomoglo u svemu tome.

DANI:  Njemačka je posljednjih tjedana izložena velikim previranjima zbog obimnog paketa vladinih antisocijalnih mjera, inače uzrokovanih globalnom krizom kapitalizma koji se liječi neograničenim posezanjem u javne resurse. Kako Vi razmišljate o tome i što predviđate da će se dalje zbivati u tom pogledu?

BECK:  Trenutna kriza potiče postavljanje temeljnih pitanja o načinu vođenja naših gospodarstava, o načinu na koji funkcioniramo kao potrošači i o načinu na koji transportiramo sebe i robu. Naš koncept za rješavanje krize je tzv. Green New Deal, specifičan paket mjera kojim naš gospodarski sustav u nadolazećim godinama može biti environmentalistički i društveno restrukturiran. Dva stupa Green New Deala izuzetno su važni upravo sada: prvi je re-regulacija neobuzdanih financijskih tržišta kako bi se zagarantirao održivi gospodarski razvoj te spriječilo daljnje stvaranje spekulativnih varki, a drugi stup je environmentalističko i društveno restrukturiranje našeg društva putem ogromnih investicija u mjere za borbu protiv klimatskih promjena, kao i investicija u obrazovanje, pravni sustav te zelenuindustrijsku politiku. Tako će se stvoriti nova radna mjesta i generirati nova gospodarska dinamika. Ali, naša vlast trenutno čini upravo suprotnu stvar. Sa svojim krutim paketom od 80 milijardi eura kažnjava ljude s malim primanjima i dalje ne nalazeći način kako bi začetnici trenutne krize, banke i nemilosrdni investitori, platili za svoje loše gospodarsko upravljanje. Još uvijek se, u trenutku dok vodimo ovaj intervju, 42 milijarde eura troši na ekološki opasne subvencije. Još uvijek, nažalost, nema naznaka ekološkog proboja koji bi stvorio zelena radna mjesta potrebna za zdravu ekološku i gospodarsku budućnost.